Hutba u povodu 15. aprila - Dana Armije Republike Bosne i Hercegovine

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Njega hvalimo, od Njega pomoć tražimo i Njemu se za oprost obraćamo. Neka su salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, alejhi selam, na njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe, na sve šehide islama, a posebno na bosanske šehide, te na sve one koji hode putem istine do Sudnjega dana.

Draga braćo, danas se, s dubokim poštovanjem, odgovornošću i sviješću o težini historijskog trenutka, prisjećamo 15. aprila - Dana Armije Republike Bosne i Hercegovine, jednog od najsudbonosnijih datuma u savremenoj historiji naše domovine.

Ovo prisjećanje nije puko okretanje prošlosti, već svjesno dozivanje vrijednosti na kojima je sačuvana država i očuvano dostojanstvo naroda. Armija Republike Bosne i Hercegovine nije nastala u okolnostima mira, sigurnosti i planske pripreme. Nije imala luksuz vremena niti materijalne prednosti. Nastala je u času kada je bosanskohercegovački čovjek bio suočen s egzistencijalnim pitanjem opstanka: hoće li nestati ili će stati u odbranu svoje kuće, svoga naroda i svoje države. Nastala je iz naroda i s narodom, u vremenu otvorene agresije, pred agresorima nadmoćnijim u naoružanju, opremi i organizaciji, koji su već započeli okupaciju naše zemlje.

U takvim, krajnje teškim okolnostima, razvijala se vojska koja je nosila volju i osjećaje naroda i građana kojima je Bosna i Hercegovina jedina domovina. Bosanskohercegovački patrioti tada, kao što je to bilo i ranije u našoj slavnoj prošlosti, težili su istome: slobodi, dostojanstvu i pravu na život bez straha, uz očuvanje onoga što čini bit svakog naroda - vjere, tradicije, kulture i nacionalnog identiteta. Armija Republike Bosne i Hercegovine bila je odbrambena, moralna i časna vojska. Borila se da zaštiti život, a ne da ga oduzima; da sačuva slobodu, a ne da je gazi.

Allah Uzvišeni u Kur'anu jasno kaže: „I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali ne prelazite granice. Zaista Allah ne voli one koji prelaze granice." (El-Bekare, 190)

Zbog toga je njena borba imala snagu istine. A istina, kako nas Kur'an uči, ostaje i opstaje, čak i onda kada se pokušava potisnuti ili prikriti. Tokom godina agresije na našu domovinu, prvi predsjedavajući Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, rahmetli Alija Izetbegović, u više navrata je naglašavao da naša vojska mora biti vojska koju narod voli - vojska koja ne pali tuđe domove, ne ruši vjerske objekte, ne napada žene i djecu i ne čini zločine, jer borba za domovinu i slobodu ne smije izgubiti ljudskost koju štiti.

Armija Republike Bosne i Hercegovine jeste nastala iz nužde, ali je njeno djelovanje bilo obilježeno redom, odgovornošću i sviješću o težini emaneta. Njena snaga nije bila samo u oružju, nego u disciplini, moralu i jasnom cilju – da se brani pravo, a ne osveta; domovina, a ne mržnja.

Draga braćo, kada je agresija započela, nismo imali državu u punom smislu te riječi, ali smo imali svijest, odlučnost i spremnost da je odbranimo. Danas državu imamo. Armija ju je sačuvala. Pitanje koje se pred nas postavlja jeste: šta mi danas činimo da ona ostane sigurna, snažna i poštovana? Vjera nas uči da je izvršavanje vlastitih emaneta – a domovina je jedan od njih – vjerska dužnost svakog muslimana.

Kur'an kaže: „...I koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brinu." (El-Mu'minun, 8) Naša je obaveza, draga braćo, da budemo spremni, ali i odgovorni; osposobljeni znanjem i vještinama; savjesni i pošteni u povjerenim dužnostima. Jer domovina se ne čuva samo oružjem nego i moralom, radom, jedinstvom i brigom za opće dobro.

Zato danas, više nego ikada, moramo čuvati zajedništvo, izbjegavati podjele i biti svjesni da slabost ne dolazi izvana onoliko koliko dolazi iz nemara iznutra. U ovom vremenu ne smijemo biti ni pasivni ni zatvoreni u sebe. Znajmo da se snaga naroda mjeri odgovornošću, organizacijom i mudrim djelovanjem. Dužni smo ulagati u ljude i resurse, čuvati institucije i mudro pozicionirati državu među narodima svijeta, oslanjajući se na prijatelje i saveznike. Prijetnje našoj domovini nisu nestale. Možda su promijenile oblik, ali njihovi uzroci nisu u potpunosti iščezli. Ideje o nestanku Bosne i Bošnjaka i danas postoje. Sve dok postoje oni koji se s takvim idejama identificiraju, opasnost traje. Danas je ona često tiša, ali nerijetko i ozbiljnija.

U vremenu globalne nesigurnosti, ratova i agresija kojima svjedočimo te oživljavanja opasnih ideologija u našem okruženju, naslijeđe i ideja Armije Republike Bosne i Hercegovine moraju nam biti putokaz - kako se čuva država i kako se brani sloboda.

Naši šehidi su nam trajni zalog i obaveza, da budemo dostojni njihove žrtve – bolji, snažniji i odlučniji u nošenju emaneta koji su nam ostavili, znajući da se dostojanstvo naroda mjeri odgovornošću prema onome što mu je povjereno. Nikad ne zaboravimo da posebnu zahvalnost dugujemo svim braniteljima Bosne i Hercegovine koji su živi i među nama. Njihova žrtva ne smije ostati samo dio govora i godišnjica. Ona traži poštovanje u svakodnevnom životu: dostojanstven odnos, društvenu brigu, pravedan tretman i istinu o onome što su činili.

Odnos prema braniteljima ogledalo je naše savjesti i mjera zrelosti našeg društva. Molimo Allaha Uzvišenog da se smiluje šehidima Armije Republike Bosne i Hercegovine, da nagradi sve borce i branitelje koji su časno stali u odbranu domovine, da nas učini svjesnim odgovornosti vremena u kojem živimo i da Bosnu i Hercegovinu sačuva u miru, sigurnosti i dostojanstvu. Amin.