Hutba - Dan džamija 7. maj

Hvala Allahu Gospodaru svjetova. Neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

Cijenjeni džema'ate!

Svi koji smo prošli mektebe, koji čitamo islamske knjige, posjecujemo džamije i slušamo predavanja učenih ljudi, znamo da je prvi Poslanikov, a.s., korak nakon dolaska na „slobodnu teritoriju" u Medinu, bio izgradnja džamije. Izgradio ju j e u Kubau, mjestu u predgradu Medine.

Džamiju je, dakle, izgradio i prije nego j e upotpunio Hidžru, s kojom je započela ekspanzija islama. Prema tome, i svaki kasniji uspon islama i svaka afirmacija islamskih vrijednosti i koncepata, mora započeti na isti način - osiguravanjem mjesta na kojem će se ljudi okupljati, moliti se Allahu, dž.š., učiti se propisima i ciljevima vjere i razgovarati o rješavanju problema s kojima se suočavaju.

Muslimani za džamiju koriste dva izraza: džamija i mesdžid. Džamija j e mjesto koje okuplja, a mesdžid: mjesto na kojem ljudi padaju na sedzdu svome Gospodaru.

Civilizacija koju grade t i ponizni i pobožni ljudi grandiozna je, puna milosti i topline. Ona je u principu civilizacija velikih ljudi i malih objekata, shodno potrebama; civilizacija uljudnosti i bogobojaznosti. Džamija j e u funkciji izgradnje takvih ljudi. Poslanikov, a.s., centar odgajanja baš takvih ljudi bila j e džamija. U ovom kontekstu osvijetlit ćemo jedan izraz spomenut u Kur'anu - izraz mihrab.

Mihrab se u Kur'anu spominje više puta i dovodi se u vezu s više osoba. Vezuje se za Zekerijjãa, a.s., z a hazreti Merjemu, Davuda, a.s., i Sulejmana, a.s. Sto se, pak, tiče Poslanikovog, a.s., mihraba u Medini prenosi se da on nije bio izgraden ni udubljen, kako se to kasnije razvilo, već je predstavljao tek mjesto n a kojem je obično stajao predvodeći svoje ashabe u namazu i držeći i m govor sa njega. Pod svim vistama mihraba podrazumijeva se mjesto predvideno za ibadet i posvecivanje Bogu. Arhitektonske forme mihraba vremenom su se mijenjale, shodno kulturama, ali su uvijek imale istu svrhu, bilo da se radilo o javnim džamijama ili o privatnim mihrabima n a kojima s e Bogu molilo u kućama. Zanimljiv nam je Merjemin mihrab. Ona se u tadašnjoj džamiji, u svom mihrabu, dugo i usrdno molila Allahu, džš., spremajući se za ulogu i zadatak koji su joj bili namijenjeni. Vjerovjesnik Zekerijjã, a.s., bio je zadužen da se o njoj stara, jer je, rano ostala sirotica. Kad god bi, kako Kur'an govori o tome, došao kod nje u mihrab, kod nje b i našao hrane koja nije bila i z te sezone, pa j u je upitao odakle joj to. „Od Allaha!", odgovarala je. Zekerijjā, a.s., j e već bio u dubokoj starosti, a žena mu je bila nerotkinja. Nisu imali djece, premda je dugo vremena Allaha, dž.š., molio da ga obraduje djetetom, jer ga je neko trebao zamijeniti u održavanju džamije. Ovakav odgovor Merjeme u njemu j e probudio pitanje: ako Allah njoj može dati hranu u njen nevakat, može i meni podariti dijete u moj nevakat! Predaje govore o tome da je tada stao na ono mjesto s kojeg se Merjema molila i odatle uputio dovu Allahu, dž.š., da mu podari dijete. I ubrzo je dobio odgovor da će dobiti sina po imenu Jahja.

U ovome ima mogo pouke, a samo razumom obdareni pouku primaju. I m i u današnji nevakat možemo postići šta želimo - ako se odgojimo u mihrabu i posegnemo za pravim sredstvom.

Braco i sestre!

Riječ mihrab nastala j e od riječi harb, što znači rat. Mihrab je, dakle, mjesto na kojem se vodi žestoka duhovna borba, rat izmedu čovjeka i negativnih sila. U mihrabu se odgajaju ratnici koji se pripremaju za velike duhovne borbe unutar sebe, a onda i izvan sebe, u životnoj stvarnosti. Iz mihraba izlaze s razvijenom sviješću o svom zadatku na ovom svijetu, noseći prijateljsku emociju prema svim storenjima.

Čovjek, naime, u sebi nosi i svjetove koji s u m u prethodili u stvaranju: svijet minerala, biljaka i životinja.

Čovjek koji je odgojen u mihrabu naučio je da je dužan brinuti o tim svjetovima, voditi računa o njihovim interesima, odnositi se prema njima kao stariji brat. Jer sve j e to njegova rodbina!

Čovjek koji j e odgojen u mihrabu iskren je i posvećen svim tim svjetovima i nikad neće ugrožavati njihov ambijent, zagorčavati im Život. Takav čovjek je istinski Božiji namjesnik na Zemlji.

Braćo i sestre!

Džamije su Allahove, dž.š., kuće i Njemu, Njegovom poslaniku i dobrim vjernicima najdraža mjesta i njima teže oni koji vjeruju u Allaha, dž.š., i uzimaju Ga za svog zaštitnika. Poslanik a.s., Je rekao: „Allahu najdraža mjesta na Zemlji su njene džamije, a najmrža - pijace!" (Muslim)

To je zato što se u džamijama izgraduju ljudi, razvijaju u sebi one plemenitosti koje je Bog Dragi utkao u njihovo biće, dok na pijacama ima puno lažnih zakletvi, varanja i krađe.

Džamije posjećuju oni koje - kako Kur’an kaže - prodaja ili kupovina ne odvraćaju od sjećanja na Allaha, obavljanja namaza i davanja zekata, i koji se boje Dana u kojem će se prevrtati oči i srca. (En-Nur, 36-37) One s u bile prve odgojne i obrazovne škole u islamu. Iz nje su izišli ashabi. „Džamija j e kuća svakog pobožnjaka, odnosno: svakog vjernika!" (Ebu Nu'ajm u El-Hul-ji). U hadisu s e navodi da će medu onih sedam koji će se na Sudnjem danu naći u Allahovom, dž.š., hladu, kad drugog hlada neće biti, i čovjek ije je srce bilo vezano za džamiju. (El-Buhari i Muslim) Naime, takav u džamiji nalazi slast blizine sa Allahom, dz.š., slast ibadeta i ljepotu pokornosti Gospodaru, što razgaljuje njegovo srce i unosi spokoj i rasterećenje od životnih briga, a što se veoma pozitivno odražava na njegovo fizičko i psihičko zdravlje.

Braćo i sestre!

Mi trenutno prolazimo kroz fazu duhovne obnove. Još uvijek u nama ima puno slabosti i deformacija, ali to jenjava i inicijativu preuzimaju mladi s pozitivnim procesima, koji nas vode našoj izvornosti, našim pretpostavkama snage. Uskoro cemo, ako Bog da, moći vidjeti i rezultate ogromnih napora koje smo do sada uložili u svoj duhovni i moralni oporavak. Oni koji do sada nisu bili uključeni i nisu uzeli učešća u tome, neka se pridruže. Ili bar neka ne djeluju suprotno. Očekujemo da naši veći džamijski centri u svojim prostorima organiziraju i naučne i stručne seminare i susrete, i da nam odatle dodu nove spoznaje i nova svjetla, i novi inputi za hod prema ljepšoj budućnosti. I d a nam se ponude adekvatni odgovori na izazove s kojima se suočavamo. A njih ima mogo: neki su duhovne, a neki fizičke naravi; neki su kulturalni, neki sociološki, neki medicinski, neki psihički, neki ekonomski. Zelimo biti obrazovani u svim područjima života, koliko j e to moguće. Neka se u prostorima u okviru džamijskih centara |judi uče kako postići najbolje rezultate u poljoprivredi, voćarstvu, stočarstvu, pčelarstvu. Neka ti prostori budu puni sadržaja i neka naše džematlije - stručnjaci iz različitih oblasti govore o medicinskim stvarima, o socijalnoj skrbi, o komšijskim odnosima, ekologiji i zaštiti prirodne sredine, o pedagogiji i odgajanju čovjeka, itd. Da kvalitetne odgovore, utemeljene na nauci i u skladu sa kur'anskim uputama dobijemo na lijepom i dragom mjestu, mjestu okupljanja i zajednistva.

„7. maj - Dan džamija" je pogodan povod da razmislimo o džamiji i unapredenju džematskih sadržaja i programa. Neka nam Uzvišeni Allah otvori puteve u tom pravcu. Amin!

Autor hutbe - dr. Mustafa-ef. Prljača