Kada navika zamjeni istinu

Poštovana braćo, jedno od velikih iskušenja svakog vremena jeste iskušenje slijepog slijeđenja. Čovjek nekada ne ostaje u zabludi zato što je zabluda jača od istine, nego zato što mu je navika postala ugodnija od promjene, a mišljenje većine važnije od Allahove upute. Takav čovjek ne pita što je ispravno, nego što se oduvijek radilo. Ne pita gdje vodi taj put, nego tko još ide njime. Ne pita je li nešto istina, nego hoće li ga drugi osuditi ako se usudi drugačije misliti.

Islam nije vjera takve pasivnosti. Islam ne odgaja čovjeka koji slijepo ponavlja ono što je zatekao, nego čovjeka koji razmišlja, provjerava, pita, uči i usklađuje svoj život s Allahovom objavom. Kur'an nas ne poziva da ugasimo razum, nego da ga probudimo. Ne poziva nas da budemo buntovni bez smisla, nego da ne prihvatimo nepravdu, zabludu i grijeh samo zato što su postali običaj. Koliko je samo stvari u životu koje ljudi nastavljaju raditi ne zato što su ispravne, nego zato što su ih tako zatekli. Koliko je odnosa, navika, riječi, ponašanja i društvenih običaja koji se prenose s generacije na generaciju, a da se nitko ozbiljno ne zapita: je li to doista dobro, je li to pravedno, je li to u skladu s vjerom, je li to put kojim Allah biva zadovoljan? Uzvišeni Allah upozorava na takav mentalitet riječima:

“A kada im se rekne: ‘Slijedite Allahovu Objavu!’ – oni odgovaraju: ‘Nećemo, slijedit ćemo ono na čemu smo zatekli pretke svoje.’ – Zar i onda kada im preci nisu ništa shvaćali i kada nisu na Pravome putu bili?!” (El-Bekare, 170)

Braćo, ovo nije samo ajet o davnim narodima. Ovo je opomena svakom vremenu i svakom čovjeku koji običaj pretvori u mjerilo istine, a naviku u zamjenu za uputu.

Prenosi se jedna poučna priča u kojoj se opisuje eksperiment u kojem je grupa znanstvenika smjestila pet majmuna u kavez. U sredinu kaveza postavili su ljestve, a na vrh ljestava okačili banane. Svaki put kada bi jedan majmun pokušao popeti se do banana, znanstvenici bi hladnom vodom polijevali ostale majmune.

Nakon nekoliko ponavljanja, u kavezu se oblikovalo nepisano pravilo: tko god krene prema ljestvama, donosi nevolju svima. Ubrzo, čim bi se jedan majmun približio ljestvama, ostali bi nasrnuli na njega i zaustavili ga. Banane su bile tu, ljestve su bile tu, ali strah je postao jači od pokušaja. Nakon toga znanstvenici su zamijenili jednog majmuna novim. Novi majmun nije znao ništa o hladnoj vodi. Ugledao je ljestve i banane i krenuo prema njima. Ali čim je pokušao, ostali su ga napali. Pokušao je ponovno, pa opet bio zaustavljen. Na kraju je odustao, iako nije znao zašto.

Zatim je zamijenjen drugi majmun. I on je pokušao doći do banana, pa je i on bio zaustavljen. Ali sada se u njegovu zaustavljanju pridružio i onaj prvi novi majmun, koji nikada nije bio poliven hladnom vodom. Tako se proces nastavio sve dok svi prvobitni majmuni nisu bili zamijenjeni. Na kraju su u kavezu ostali samo oni koji nikada nisu doživjeli prvotnu kaznu, ali su i dalje čuvali isto pravilo. Kada bi ih se moglo upitati: zašto to radite, odgovor bi bio: tako smo zatekli, tako se ovdje radi.

Poštovana braćo, ova priča nije važna zbog majmuna, ljestava i banana, nego zbog nas. Ona pokazuje kako se strah može pretvoriti u običaj, običaj u pravilo, a pravilo u nešto što ljudi brane i onda kada više ne razumiju njegov smisao. Najopasnije je kada čovjek počne braniti vlastite okove, kada žrtva postane čuvar zabrane, a potlačeni branitelj sustava koji ga ponižava.

Takvo slijepo slijeđenje islam odbija. Islam nas uči poštovanju roditelja, učenih, tradicije i zajednice, ali nas ne uči da slijedimo bilo koga protiv Allahove upute. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.”To je veliko pravilo vjere. Pokornost ima granicu, a ta granica je Allahova zapovijed. Poštovanje ljudi ne znači odustajanje od istine, niti čuvanje zajednice znači šutnju pred nepravdom.

Kur'an nam kao uzor navodi Ibrahima, a.s., koji nije pristao na slijepo slijeđenje svoga naroda. On nije rekao: svi oko mene obožavaju kipove, pa ću i ja. Nije se uplašio samoće na putu istine. Razmišljao je, tražio i hrabro se suprotstavio zabludi.

Kaže Ebu Hanife, Allah mu se smilovao:

“Nikom nije dozvoljeno da uzima naš govor što neće znati odakle smo ga mi uzeli.” (tj. dok ne bude saznao šta je naš dokaz za pomenut govor)

Zato je važno koga slijedimo. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas još jasnije usmjerava u hadisu: „Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, pa neka svatko od vas pazi s kim prijateljuje.”

Ibn Ataullah el-Iskenderi, poznati islamski alim, mislilac, poznavalac i učenjak, lijepo je rekao: “Doista druženje vodi ka sličnosti među ljudima: ako sjediš sa onima koji su sretni, i ti ćeš biti sretan, ako sjediš sa nemarnima, i ti ćeš biti nemaran, ako sjediš sa onima u čijem se društvu spominje Allah, i ti ćeš spominjati Allaha, odnosno zikr ćeš činiti, ako se družiš sa spavalicama, i ti ćeš spavati, ako se družiš sa onima bez vjere, umrijet će vjera u tvome srcu.”

Stoga provjeri svoje stanje, analiziraj svoje društvo, pa ako te je Allah, dželle šanuhu, počastio lijepim društvom, budi Mu zahvalan na toj blagodati.

To znači da čovjek često završi tamo kuda ga vodi onaj kome je poklonio prijateljstvo i povjerenje. Ako su mu prijatelji čestiti, mudri i moralni, vodit će ga prema dobru. Ako su mu prijatelji pokvareni, nemoralni i neodgovorni, odvest će ga u propast.

Zato, braćo, čuvajmo ono što je dobro u tradiciji, ali ne proglašavajmo svaku naviku vjerom. Ono što je u skladu s Kur'anom i sunnetom, čuvajmo i prenosimo. Ono što je protiv pravde, morala i vjere, popravljajmo.

Molimo Uzvišenog Allaha da nas sačuva slijepog slijeđenja, pogrešnih uzora i navika koje nas udaljavaju od Njega, podari nam razum koji traži istinu, srce koje prihvaća uputu i hrabrost da ostavimo ono što nije dobro.Allahu naš, popravi naše porodice, uputi našu djecu, osnaži nas i učini nas ljudima koji otvaraju puteve dobra, a ne onima koji ih zatvaraju. Molimo Ga da pomogne našoj braći i sestrama izloženoj teroru u Gazi, cijeloj Palestini i na svakom drugom mjestu, podari im mir i sigurnost, kao i svim ostalim ugnjetavanim i obespravljenim ljudima bez obzira tko im nasilje činio.

Na kraju, molimo Ga da uputi našu djecu i potomke, da ih se ne zastidimo i da se oni nas pred Njim ne zastide, da nam na Sudnjem danu svima podari Milost i Oprost i uvede u vječni Džennet! Amin!